1 Svevladaru Gospode, Bože Izraelov, tebi viče duša tjeskobna, duh uznemiren: 2 Čuj, Gospode, i smiluj se jer smo sagriješili pred tobom. 3 Ti vladaš vječito, a mi propadamo bez prestanka. 4 Gospode svemogući, Bože Izraelov, čuj dakle molitvu samrtnika Izraelovih, sinova onih koji su protiv tebe sagriješili, koji nisu slušali glasa Gospoda, Boga svojega, pa zato navališe na nas nevolje. 5 Ne spominji se opačina naših otaca, već se spomeni u ovo vrijeme ruke svoje i Imena svoga. 6 Da, ti si Gospod, Bog naš, i mi te hoćemo slaviti, Gospode. 7 TÓa zato si nam u srce usadio strah svoj da bismo zazvali Ime tvoje i da bismo te proslavili u izgnanstvu uklonivši iz srca svu zloću naših otaca, koji su sagriješili pred tobom. 8 Evo nas još danas u ovom izgnanstvu kamo si nas raspršio na užas, prokletstvo i pokaranje zbog svih opačina naših. 9 Čuj, Izraele, životne propise, prisluhni da naučiš mudrost. 10 Zašto, o Izraele, zašto si u zemlji neprijatelja i zašto stariš u tuđini, 11 onečišćujuć' se mrtvacima, ubrojen među one koji su u Podzemlju? 12 Zato što si Vrelo Mudrosti ostavio! 13 Da si Božjim hodio putem, zauvijek bi prebivao u miru. 14 Nauči stoga gdje je mudrost, gdje snaga, gdje li razboritost, pa da ujedno spoznaš u čemu je dugovječnost i život i gdje je svjetlost očinja i mir. 15 Ali tko je otkrio prebivalište Mudrosti, tko li prodro u njene riznice? 16 Gdje su vladari narodÄa, gdje gospodari zvijeri zemaljskih, 17 gdje oni koji se igrahu pticÄa nebeskih i oni koji zgrtahu srebro i zlato - u što se ljudi uzdaju - te ne bijaše kraja zgrtanju njihovu? 18 I gdje su oni koji s tolikim trudom srebro kovahu da im djela nitko natkriliti ne može? 19 Iščezli su, otišli u Podzemlje! Na njihovo mjesto dođoše drugi. 20 Mlađi ugledaše svjetlo dana, nastaniše zemlju, no puta Mudrosti ni oni ne otkriše; 21 staza njenih ni oni ne razumješe, ne doumiše joj se - sinovi njeni daleko ostadoše od puta njezina. 22 Nije se čulo o njoj u Kanaanu niti se vidjela u Temanu; 23 ni sinovi Hagarini što zemsku umnost ištu, ni trgovci iz Midjana i Teme, ni pjesnici priča, ni istraživači umnosti ne spoznaše puta Mudrosti, ne dovinuše se staza njezinih. 24 Kako je veliko, o Izraele, kako je veliko Božje prebivalište i kako je prostrano mjesto posjeda njegova? 25 Veliko i bezgranično, visoko - neizmjerno! 26 Ondje se rodiše divovi, čuveni od davnine, rastom golemi, vješti u boju; 27 ali njih ne izabra Bog niti im povjeri put spoznanja; 28 izginuše jer ne imaše mudrosti, izginuše sa svoje ludosti. 29 Tko se na nebo pope, pa da je dohvati - na oblake, pa da je skine? 30 Tko prebrodi more da bi je otkrio pa da je kupi za najčistije zlato? 31 Nitko ne zna njezina puta i nitko njezine staze ne shvaća. 32 Sveznajući - samo je on poznaje, svojim je umom proniče: on koji je za sva vremena sazdao zemlju i svu je životinjama naselio; 33 on koji pošalje svjetlost, i ona, gle, pođe; natrag je zovne, i dršćuć' ona ga posluša. 34 Zvijezde mu veselo sjaju na svojim postajama; 35 zovne li ih, one mu odgovore: “Evo nas!” - i radosno sjaju svom Stvoritelju. 36 On je naš Bog: nitko se drugi s njim usporedit' ne može. 37 On je pronikao sav put spoznaje i predao je sluzi svom Jakovu - Izraelu, svome ljubimcu. 38 Potom se ona na zemlji pojavila, među ljudima udomila.