1 Skini, Jeruzaleme, haljinu tugovanja i nesreće, odjeni se zauvijek ljepotom slave Božje, 2 ogrni se plaštem Božje pravednosti, stavi na glavu vijenac slave Vječnoga; 3 jer Bog hoće pokazati sjaj tvoj svemu pod nebom 4 i zasvagda ti hoće dati ime: 'Mir pravednosti' i 'Slava bogoljubnosti'. 5 Ustani, Jeruzaleme, stani na visoko i obazri se na istok: Pogledaj! Djeca se tvoja sabiru, od istoka do zapada, na zapovijed Svetoga, radujuć' se što ih se spomenuo Bog. 6 Otišli su od tebe pješice, vodio ih neprijatelj, a gle, Bog ih tebi vraća nošene u slavlju, kao djecu kraljevsku. 7 I naredi Bog: neka se snize sve visoke gore i vječne klisure; nek' se doline ispune i poravna zemlja da Izrael čvrsto kroči u sjaju slave Božje. 8 A šume i sva stabla mirisna činit će sjenu Izraelu po Božjoj zapovijedi; 9 jer Bog će voditi Izraela u radosti, u svjetlu njegove slave, prateć' ga milosrđem svojim i pravednošću.”