1 A ti, sine čovječji, protuži tužaljkom za knezovima izraelskim. 2 Reci: Što bijaše tvoja mati? Lavica među lavovima, ležala je među lavićima, hraneći mladunčad svoju. 3 I othrani jedno mlado, koje lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati! 4 Narodi se protiv njega udružiše, lav upade u jamu njihovu, na lancu ga odvedoše u zemlju egipatsku. 5 A kad mati vidje da uzalud čeka i da joj nada propade, uze drugo mlado i od njega lava učini. 6 Živeć' tako među lavovima, i on lavom posta. Naučiv se plijen derati, stade ljude proždirati, 7 utvrde im rušiti, pustošiti gradove. Uzdrhta zemlja i sve na njoj od silne rike njegove. 8 Ali se ljudi iz okolnih mjesta protiv njega podigoše i zamke mu postaviše; i lav se uhvati u jamu njihovu. 9 Okovana u kavez ga zatvoriše, odvedoše kralju babilonskom, ondje ga u kulu zatočiše, da mu se više ne čuje rika po gorama izraelskim. 10 Mati tvoja bješe kao loza pokraj vode zasađena, rodna i granata od obilja vode! 11 Imala je jaku granu za palicu vladalačku: uzdiže se nad krošnju, naočita visinom, mnoštvom grančica. 12 Al' u gnjevu bješe iščupana i na zemlju bačena. Istočnjak joj rod sasuši: polomi se i uvenu jaka grana njezina i vatra je svu proguta. 13 U pustinju bje presađena, u zemlju suhu, bezvodnu. 14 Al' liznu oganj iz pruta njezina i spali joj grane i plodove! I nema više na njoj grane jake za palicu vladalačku.” To je, evo tužaljka, i ostat će tužaljka.