1 Nato Jahve odgovori Jobu iz oluje i reče: 2 “Tko je taj koji riječima bezumnim zamračuje božanski promisao? 3 Bokove svoje opaši k'o junak: ja ću te pitat', a ti me pouči. 4 Gdje si bio kad zemlju utemeljih? Kazuj, ako ti je znanje sigurno. 5 Znaš li tko joj je mjere odredio i nad njom uže mjerničko napeo? 6 Na čemu joj počivaju temelji? Tko joj postavi kamen ugaoni 7 dok su klicale zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani? 8 Tko li zatvori more vratnicama kad je navrlo iz krila majčina; 9 kad ga oblakom k'o haljom odjenuh i k'o pelenam' ovih maglom gustom; 10 kad sam njegovu odredio među, vrata stavio sa prijevornicama? 11 Dotle, ne dalje, rekao sam njemu, tu nek' se lomi ponos tvog valovlja! 12 Zar si ikad zapovjedio jutru, zar si kazao zori mjesto njeno, 13 da poduhvati zemlju za rubove i da iz nje sve bezbožnike strese; 14 da je pretvori u glinu pečatnu i oboji je k'o kakvu haljinu. 15 Ona uzima svjetlost zlikovcima i pesnicu im lomi uzdignutu. 16 Zar si ti prodro do izvora morskih, po dnu bezdana zar si kad hodio? 17 Zar su ti vrata smrti pokazali; vidje li dveri kraja mrtvih sjena? 18 Zar si prostranstvo zemlje uočio? Govori, ako ti je znano sve to. 19 Koji putovi u dom svjetla vode, na kojem mjestu prebivaju tmine, 20 da ih odvedeš u njine krajeve, da im put k stanu njihovu pokažeš? 21 Ti znadeš to, tÓa davno ti se rodi, tvojih dana broj veoma je velik! 22 Zar si stigao do riznica snijega i zar si tuče spremišta vidio 23 što ih pričuvah za dane nevolje, za vrijeme boja krvava i rata? 24 Kojim li se putem dijeli munja kada iskre po svoj zemlji prosipa? 25 Tko li je jaz iskopao povodnju, tko prokrčio pute grmljavini 26 da bi daždjelo na kraj nenastanjen, na pustinju gdje žive duše nema, 27 da bi neplodnu napojio pustoš, da bi u stepi trava izniknula? 28 Ima li kiša svoga roditelja? Tko je taj koji kapi rose rađa? 29 Iz čijeg li mraz izlazi krila, tko slanu stvara što s nebesa pada? 30 Kako čvrsnu vode poput kamena i led se hvata površja bezdana? 31 Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu, 32 u pravo vrijeme izvesti Danicu, vodit' Medvjeda s njegovim mladima? 33 Zar poznaješ ti zakone nebeske pa da njima moć na zemlji dodijeliš? 34 Zar doviknuti možeš oblacima pa da pljuskovi tebe poslušaju? 35 Zar na zapovijed tvoju munje lijeću i tebi zar se odazivlju: 'Evo nas'? 36 Tko je mudrost darovao ibisu, tko li je pamet ulio u pijetla? 37 Tko to mudro prebrojava oblake i tko nebeske izlijeva mjehove 38 dok se zemlja u tijesto ne zgusne i dok se grude njezine ne slijepe? 39 Zar ćeš ti plijen uloviti lavici ili ćeš glad utažit' lavićima 40 na leglu svojem dok gladni čekaju i vrebaju na žrtvu iz zaklona? 41 Tko hranu gavranovima pribavlja kad Bogu ptići njegovi cijuču i naokolo oblijeću bez hrane?