1 Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. 2 A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?” 3 On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije?” 4 Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i - otpustiti.” 5 A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. 6 Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. 7 Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; 8 i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. 9 Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!” 10 U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. 11 I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. 12 I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.” 13 Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. 14 Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: “Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! 15 Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.” 16 Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke. 17 I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?” 18 Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! 19 Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!” 20 On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.” 21 Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.” 22 On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak. 23 Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!” 24 Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! 25 Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.” 26 Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?” 27 Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!” 28 Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.” 29 Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, 30 a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja - i u budućem vijeku život vječni. 31 A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.” 32 Putovali su tako uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: 33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, 34 izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.” 35 I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: “Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.” 36 A on će im: “Što hoćete da vam učinim?” 37 Oni mu rekoše: “Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.” 38 A Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?” 39 Oni mu rekoše: “Možemo.” A Isus će im: “Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, 40 ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima je pripravljeno.” 41 Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. 42 Zato ih Isus dozva i reče im: “Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. 43 Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! 44 I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. 45 Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.” 46 Dođu tako u Jerihon. Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. 47 Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: “Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!” 48 Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: “Sine Davidov, smiluj mi se!” 49 Isus se zaustavi i reče: “Pozovite ga!” I pozovu slijepca sokoleći ga: “Ustani! Zove te!” 50 On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. 51 Isus ga upita: “Što hoćeš da ti učinim?” Slijepac mu reče: “Učitelju moj, da progledam.” 52 Isus će mu: “Idi, vjera te tvoja spasila!” I on odmah progleda i uputi se za njim.