1 I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. 2 I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. 3 I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. 4 Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. 5 Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” 6 Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: 7 “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” 8 Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi? 9 Ta što je lakše? Reći uzetomu: 'Otpuštaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?' 10 Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: 11 “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” 12 I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!” 13 Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. 14 Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: “Pođi za mnom!” On usta i pođe za njim. 15 Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga 16 i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: “Zašto jede s carinicima i grešnicima?” 17 Čuvši to, Isus im reče: “Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.” 18 Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: “Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?” 19 Nato im Isus reče: “Mogu li svatovi postiti dok je zaručnik s njima? Dokle god imaju zaručnika sa sobom, ne mogu postiti. 20 Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik i tada će postiti u onaj dan!” 21 “Nitko ne prišiva krpe od sirova sukna na staro odijelo. Inače nova zakrpa vuče sa starog odijela pa nastane još veća rupa.” 22 “I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine. Inače će vino poderati mješine pa propade i vino i mješine. Nego - novo vino u nove mješine!” 23 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: 24 “Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?” 25 Isus im odgovori: “Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? 26 Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?” 27 I govoraše im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. 28 Tako, Sin Čovječji gospodar je subote!”