1 Isus im ponovno prozbori u prispodobama: 2 “Kraljevstvo je nebesko kao kad neki kralj pripravi svadbu sinu svomu. 3 Posla sluge da pozovu uzvanike na svadbu. No oni ne htjedoše doći. 4 Opet posla druge sluge govoreći: 'Recite uzvanicima: Evo, objed sam ugotovio. Junci su moji i tovljenici poklani i sve pripravljeno. Dođite na svadbu!'” 5 “Ali oni ne mareći odoše - jedan na svoju njivu, drugi za svojom trgovinom. 6 Ostali uhvate njegove sluge, zlostave ih i ubiju. 7 Nato se kralj razgnjevi, posla svoju vojsku i pogubi one ubojice, a grad im spali.” 8 “Tada kaže slugama: 'Svadba je, evo, pripravljena ali uzvanici ne bijahu dostojni. 9 Pođite stoga na raskršća i koga god nađete, pozovite na svadbu!'” 10 “Sluge iziđoše na putove i sabraše sve koje nađoše - i zle i dobre. I svadbena se dvorana napuni gostiju. 11 Kad kralj uđe pogledati goste, spazi ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbeno ruho. 12 Kaže mu: 'Prijatelju, kako si ovamo ušao bez svadbenoga ruha?' A on zanijemi. 13 Tada kralj reče poslužiteljima: 'Svežite mu ruke i noge i bacite ga van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi.' 14 Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih.” 15 Tada farizeji odoše i održaše vijeće kako da Isusa uhvate u riječi. 16 Pošalju k njemu svoje učenike s herodovcima da ga upitaju: “Učitelju! Znamo da si istinit te po istini putu Božjem učiš i ne mariš tko je tko jer nisi pristran. 17 Reci nam, dakle, što ti se čini: je li dopušteno dati porez caru ili nije?” 18 Znajući njihovu opakost, reče Isus: “Zašto me iskušavate, licemjeri? 19 Pokažite mi porezni novac!” Pružiše mu denar. 20 On ih upita: “Čija je ovo slika i natpis?” 21 Odgovore: “Carev.” Kaže im: “Podajte dakle caru carevo, a Bogu Božje.” 22 Čuvši to, zadive se pa ga ostave i odu. 23 Toga dana pristupiše k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaše ga: 24 “Učitelju, Mojsije reče: Umre li tko bez djece, neka se njegov brat oženi njegovom ženom te podigne porod bratu svomu. 25 Bijaše tako u nas sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez poroda ostavivši ženu svom bratu. 26 Tako i drugi i treći, sve do sedmoga. 27 A nakon svih umrije i žena. 28 Kojemu će dakle od te sedmorice biti žena o uskrsnuću? Jer sva su je sedmorica imala.” 29 Odgovori im Isus: “U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje. 30 Ta u uskrsnuću niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebu. 31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam reče Bog: 32 Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih!” 33 Čuvši to, mnoštvo osta zaneseno njegovim naukom. 34 A kad su farizeji čuli kako ušutka saduceje, okupiše se, 35 a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: 36 “Učitelju, koja ja zapovijed najveća u Zakonu?” 37 A on mu reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. 38 To je najveća i prva zapovijed. 39 Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. 40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.” 41 Kad se farizeji skupiše, upita ih Isus: 42 “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Kažu mu: “Davidov.” 43 A on će njima: “Kako ga onda David u Duhu naziva Gospodinom, kad veli: 44 Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim?' 45 Ako ga dakle David naziva Gospodinom, kako mu je sin?” 46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti se od toga dana tko usudio upitati ga bilo što.