1 Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. 2 I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.” 3 Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: “Hoću, očisti se!” I odmah se očisti od gube. 4 Kaže mu Isus: “Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.” 5 Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: 6 “Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.” 7 Kaže mu: “Ja ću doći izliječiti ga.” 8 Odgovori satnik: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. 9 Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini.” 10 Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: “Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. 11 A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom, 12 a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi.” 13 I reče Isus satniku: “Idi, neka ti bude kako si vjerovao!” I ozdravi sluga u taj čas. 14 Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici. 15 Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu. 16 A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi - 17 da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese. 18 Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko. 19 I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: “Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao.” 20 Kaže mu Isus: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio.” 21 Drugi mu od učenika reče: “Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca.” 22 Isus mu kaže: “Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve.” 23 Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici. 24 I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao. 25 Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Gospodine, spasi, pogibosmo!” 26 Kaže im: “Što ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha. 27 A ljudi su u čudu pitali: “Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?” 28 I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. 29 I gle, povikaše: “Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?” 30 A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. 31 Zlodusi ga zaklinjahu: “Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.” 32 On im reče: “Idite!” Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. 33 A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. 34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.