1 Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 2 Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dušmanske 3 i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 4 Lutahu pustinjom, u samoći pustoj, puta ne nalazeć' do naseljena grada. 5 Gladni su bili, žeđu izmoreni, duša je klonula u njima. 6 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istrže iz svih nevolja. 7 Pravim ih putem pÓovede da stignu ka gradu naseljenu. 8 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 9 Jer gladnu dušu on nasiti, dušu izgladnjelu on napuni dobrima. 10 U mraku sjeđahu i u tmini, sputani bijedom i gvožđima, 11 jer su prkosili besjedama Božjim i prezreli naum Svevišnjega. 12 Srce im stoga skrši patnjama: posrtahu, a ne bješe nikog da im pomogne. 13 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 14 Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 15 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 16 Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 17 Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispaštajuć' svoje opačine: 18 svako se jelo gadilo duši njihovoj, do vrata smrti oni dođoše. 19 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 20 Riječ svoju posla da ih ozdravi i život im spasi od jame grobne. 21 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 22 Nek' prinose žrtve zahvalnice i kličući nek' djela njegova kazuju! 23 Oni koji lađama zaploviše morem da po vodama silnim trguju: 24 oni vidješe djela Jahvina, čudesa njegova na pučini. 25 On reče i olujni se vjetar uzvitla što u visinu diže valove mora. 26 Do neba se dizahu, u bezdan se spuštahu, u nevolji duša im ginula. 27 Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 28 Tada zavapiše Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istrže iz svih nevolja. 29 Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoše. 30 Obradovaše se tišini, u željenu luku on ih povede. 31 Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za čudesa njegova sinovima ljudskim! 32 Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeću staraca! 33 On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u žednu zemlju; 34 plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloće žitelja njezinih. 35 On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 36 i naseli ondje izgladnjele te podigoše grad gdje će živjeti. 37 Zasijaše njive, posadiše vinograde što im doniješe obilnu ljetinu. 38 I on ih blagoslovi te se namnožiše silno i stada im se ne smanjiše. 39 Prorijeđeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 40 Onaj što izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuću pustom lutaju. 41 Iz nevolje pÓodiže ubogog i obitelji k'o stada ÓumnožÄi. 42 Videć' to, čestiti neka se raduju, a zloća neka sebi usta začepi! 43 Tko je mudar nek' o svemu tom razmišlja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!