1 Zborovođi. Po napjevu “Ne pogubi!” Davidov. Miktam. Kad je ispred Šaula pobjegao u pećinu. 2 Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni jer mi se duša utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. 3 Vapijem Bogu višnjemu, Bogu koji mi čini dobro. 4 Nek' pošalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one što me progone: neka Bog pošalje dobrotu svoju i vjernost! 5 Ležim usred lavova koji proždiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naoštren. 6 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 7 Mrežu namjestiše stopama mojim, stisnuše dušu moju; iskopaše preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! 8 Postojano je srce moje, Bože, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. 9 Probudi se, dušo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. 10 Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: 11 jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 12 Uzvisi se, Bože, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!