1 Spomen na Jošiju je kao smjesa mirisa, pripravljena umijećem mirisarskim; svačijim je ustima kao med sladak i kao glazba na vinskoj gozbi. 2 Pravim je putem kročio da obrati narod i zatro je gnusnu bezbožnost. 3 Srce je svoje upravio prema Gospodu i u bezbožno je vrijeme osnažio pobožnost. 4 Osim Davida, Ezekije i Jošije, svi ostali gomilahu opačinu na opačinu. Jer napustiše Zakon Svevišnjega, nestalo je kraljeva judejskih. 5 Snagu svoju dadoše drugima i slavu svoju tuđinskom narodu. 6 Spališe sveti izabrani Grad i opustošiše ceste njegove, 7 po riječi Jeremijinoj, jer ga zlostavljahu, iako bijaše prorok posvećen u utrobi materinoj, da istrijebi i obara, zatire, ali i da sagradi i utvrđuje. 8 Ezekiel je vidio prizor slave koji mu je Bog pokazao na kolima kerubinskim. 9 Jer se sjetio neprijatelja pred likom nevremena, na korist onih koji se drže putova pravednih. 10 A što se tiče dvanaest proroka, procvale im kosti iz rake njihove, jer su utješili Jakova i izbavili ga vjerom i nadom. 11 Kako proslaviti Zerubabela? On bijaše kao pečatnjak na desnici. 12 A takav bi i Jošua, sin Josedekov: oni u svoje vrijeme sagradiše Dom i podigoše Gospodu sveti Hram, određen za vječnu slavu. 13 Velik je i spomen na Nehemiju, koji je podigao naše zidove razvaljene, postavio vrata i prijevornice i obnovio naše domove. 14 Malo ih je bilo stvorenih na zemlji kao Henok, on je bio uznesen sa zemlje. 15 A je li se ipak rodio čovjek kao Josip? Vođa braći svojoj, potpora narodu svojem. Kosti su mu posjećene. 16 Još i Šem i Šet bijahu slavljeni među ljudima, ali je Adam iznad svih živih stvorova.