5
Isus iscjeljuje bogalja
1 Nakon toga Isus se vrati u Jeruzalem na židovski vjerski blagdan.
2 U gradu se, blizu Ovčjih vrata, nalazio ribnjak s pet natkrivenih trijemova, koji se na hebrejskome zove Bethesda.
3 Pod trijemovima je ležalo mnoštvo bolesnika—sakatih, slijepih i uzetih—čekajući da se uzbiba voda
4 jer je anđeo Gospodnji silazio s vremena na vrijeme i gibao vodu, a onaj tko bi nakon toga prvi ušao u vodu ozdravio bi ma od čega bolovao.
5 Tu je ležao neki bogalj, bolestan već trideset osam godina.
6 Kad ga Isus spazi i dozna kako dugo boluje, upita ga: “Želiš li ozdraviti?”
7 “Ne mogu ozdraviti, Gospodine,” reče čovjek, “jer nemam nikoga da mi pomogne ući u ribnjak kad se voda uzburka. Dok ja pokušavam sići do nje, uvijek me netko pretekne.”
8 Isus mu reče: “Ustani, uzmi nosila i idi kući!”
9 Čovjek tog trenutka ozdravi. Uzme svoj ležaj i počne hodati uokolo. Toga je dana, međutim, bila subota.
10 Židovski vođe stoga prigovoriše iscijeljenom čovjeku: “Ne smiješ raditi u subotu! Noseći taj ležaj, kršiš zakon!”
11 “Onaj koji me ozdravio reče mi: ‘Uzmi svoj ležaj i idi!’ ” odgovori čovjek.
12 “Tko je taj koji ti je takvo što rekao?” pitali su.
13 Iscijeljeni čovjek to nije znao. Isus je nestao u mnoštvu jer je ondje bilo mnogo svijeta.
14 Poslije ga Isus pronađe u Hramu i reče mu: “Ozdravio si; ne griješi više da te ne bi i što gore snašlo!”
15 Čovjek tada ode i reče židovskim vođama da je Isus taj koji ga je iscijelio.
Isus tvrdi da je Božji Sin
16 Zbog toga Židovi počeše optuživati Isusa da krši zakon o suboti.
17 Isus im odgovori: “Moj Otac neprestano radi, a ja slijedim njegov primjer.”
18 Od tada su ga židovski vođe još revnije nastojali smaknuti jer ne samo da je kršio njihov zakon o suboti nego je i o Bogu govorio kao o svojem Ocu izjednačujući se tako s njime.
19 Isus im reče: “Zaista vam kažem: Sin sam od sebe ne može učiniti ništa. Radi samo ono što vidi da radi i Otac, i to na jednak način.
20 Jer Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Sin će učiniti još mnogo veća čuda nego što je ozdravljenje ovoga čovjeka; čudom ćete se čuditi.
21 Od mrtvih će podignuti one koje zaželi, upravo kao što i Otac uskrisuje mrtve i oživljuje ih.
22 A Otac prepušta Sinu svaku osudu.
23 Tako će svi slaviti Sina, baš kao što slave i Oca. Tko ne iskazuje čast Božjemu Sinu, kojega je on poslao, sigurno ne proslavlja ni Oca.
24 Zaista vam kažem, svatko tko sluša moju poruku i tko vjeruje onome koji me poslao ima vječni život i nikada neće biti osuđen za svoje grijehe jer je već prešao iz smrti u život.
25 I zaista vam kažem da dolazi vrijeme, zapravo je već došlo, kad će mrtvi čuti glas Božjega Sina i oni koji ga poslušaju, živjet će.
26 Otac ima život u sebi i svojem je Sinu dao da ima život u sebi.
27 Dao mu je i vlast da sudi jer je on Sin Čovječji.
28 Ne čudite se tomu! Uistinu dolazi vrijeme kad će svi mrtvi u grobovima čuti glas Božjega Sina
29 i ponovno će ustati—oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a koji su činili zlo, na uskrsnuće u propast.
30 Ali ja ne mogu učiniti ništa a da ne upitam Oca. Sudim kako mi je rečeno i moj je sud savršeno pravedan jer ne tražim vlastitu volju, nego sudim prema volji onoga koji me je poslao.”
Svjedočanstva o Isusu
31 “Kad bih ja sam za sebe svjedočio, moje svjedočanstvo ne bi bilo vjerodostojno,
32 ali netko drugi svjedoči za mene i uvjeravam vas da je to što on o meni kaže istinito.
33 Poslali ste izaslanike da slušaju propovijedi Ivana Krstitelja; sve što je kazao o meni istina je.
34 Ali najtočnije svjedočanstvo o meni ne dolazi od čovjeka, iako sam vas podsjetio na Ivanovo svjedočanstvo kako biste povjerovali u mene i spasili se.
35 Ivan je bio svjetiljka koja je gorjela i svijetlila, a vi ste htjeli neko vrijeme uživati u njegovoj svjetlosti.
36 Ja, međutim, imam veće svjedočanstvo od Ivanova: djela koja činim. Otac mi je dao da ih činim i ona svjedoče o tomu da me je Otac poslao.
37 I sam je Otac svjedočio za mene. Vi niste nikada čuli njegov glas ni vidjeli njegovo lice.
38 Njegova riječ ne prebiva u vama jer ne vjerujete meni, koga vam je poslao.
39 Vi proučavate Sveto pismo jer mislite da će vam ono dati vječni život. Ono upućuje na mene.
40 A vi ipak nećete doći k meni da biste primili vječni život.
41 Ne primam slave od ljudi
42 jer znam da u sebi nemate Božje ljubavi.
43 Znam to jer sam vam došao u Očevo ime, a vi me odbijate primiti iako vrlo spremno prihvaćate one koji dolaze samo u vlastito ime.
44 Kako biste i mogli vjerovati kad rado primate časti jedni od drugih, a ne marite za to da steknete čast od jedinoga Boga?
45 Neću, međutim, ja biti taj koji će vas zbog toga optužiti pred Ocem. Optužit će vas Mojsije. Da, Mojsije u koga se uzdate.
46 Jer kad biste vjerovali Mojsiju, koji je pisao o meni, vjerovali biste i meni.
47 A kako ne vjerujete onomu što je on napisao, nije čudno da ne vjerujete ni mojim riječima!”