1 Èujte ovu rijeè, naricanje koje podižem za vama, dome Izrailjev. 2 Pade, neæe više ustati djevojka Izrailjeva; baèena je na zemlju svoju, nema nikoga da je podigne. 3 Jer ovako veli Gospod Gospod: u gradu iz kojega je izlazila tisuæa ostaæe stotina, a iz kojega je izlazila stotina u njemu æe ostati deset domu Izrailjevu. 4 Jer ovako veli Gospod domu Izrailjevu: tražite me, i biæete živi. 5 A ne tražite Vetilja, i ne idite u Galgal, i ne prolazite u Virsaveju, jer æe Galgal otiæi u ropstvo, a Vetilj æe se obratiti u ništa. 6 Tražite Gospoda i biæete živi, da ne obuzme doma Josifova kao oganj i spali i ne bude nikoga da gasi Vetilj. 7 Koji obraæate sud u pelen, i pravdu na zemlju obarate, 8 Onoga tražite koji je stvorio zvijezde kola i štape, i koji pretvara sjen smrtni u jutro a dan u tamnu noæ, koji doziva vode morske i proljeva ih po zemlji; ime mu je Gospod. 9 Koji podiže pogibao na jakoga, te pogibao doðe na grad. 10 Mrze na onoga koji kara na vratima, i gade se na onoga koji govori pravo. 11 Zato što gazite siromaha i uzimate od njega žito u danak, sagradiste kuæe od tesana kamena, ali neæete sjedjeti u njima; nasadiste lijepe vinograde, ali neæete piti vina iz njih. 12 Jer znam bezakonja vaša, kojih je mnogo, i grijehe vaše, koji su veliki, koji muèite pravednika, primate poklone i izvræete pravdu ubogima na vratima. 13 Zato æe pravedni muèati u ovo vrijeme, jer je zlo vrijeme. 14 Tražite dobro a ne zlo, da biste bili živi; i tako æe Gospod Bog nad vojskama biti s vama, kako rekoste. 15 Mrzite na zlo i ljubite dobro, i postavite na vratima sud, ne bi li se Gospod Bog nad vojskama smilovao na ostatak Josifov. 16 Zato ovako veli Gospod Bog nad vojskama, Gospod: biæe tužnjava po svijem ulicama, i po svijem putovima govoriæe: jaoh! jaoh! i zvaæe ratare na žalost i na tužnjavu one koji umiju naricati. 17 I po svijem æe vinogradima biti tužnjava, jer æu proæi posred tebe, govori Gospod. 18 Teško onima koji žele dan Gospodnji! što æe vam dan Gospodnji? tada je mrak a ne vidjelo. 19 Kao da bi ko bježao od lava pa bi ga sreo medvjed; ili kao da bi ko došao u kuæu i naslonio se rukom na zid, pa bi ga zmija ujela. 20 Nije li dan Gospodnji mrak a ne vidjelo? i tama, bez svjetlosti? 21 Mrzim na vaše praznike, odbacio sam ih, i neæu da mirišem svetkovina vaših. 22 Ako mi prinesete žrtve paljenice i prinose svoje, neæu ih primiti, i neæu pogledati na zahvalne žrtve od ugojene stoke vaše. 23 Ukloni od mene buku pjesama svojih, i sviranja psaltira tvojih neæu da èujem. 24 Nego sud neka teèe kao voda i pravda kao silan potok. 25 Jeste li meni prinosili žrtve i dare u pustinji èetrdeset godina, dome Izrailjev? 26 Nego ste nosili šator Moloha svojega, i Hijuna, likove svoje, zvijezdu boga svojega, koje sami sebi naèiniste. 27 Zato æu vas preseliti iza Damaska, govori Gospod, kojemu je ime Bog nad vojskama.