10
Od mrtvijeh muha usmrdi se i pokvari ulje apotekarsko, tako od malo ludosti cijena mudrosti i slavi. Srce je mudromu s desne strane, a ludomu je s lijeve strane. Bezumnik i kad ide putem, bez razuma je i kazuje svjema da je bezuman. Ako se podigne na te gnjev onoga koji vlada, ne ostavljaj mjesta svojega, jer blagost uklanja velike grijehe. Ima zlo koje vidjeh pod suncem, kao pogrješka koja dolazi od vladaoca: Ludost se posaðuje na najviše mjesto, i bogati sjede na niskom mjestu. Vidjeh sluge na konjma, a knezovi idu pješice kao sluge. Ko jamu kopa, u nju æe pasti, i ko razvaljuje ogradu, uješæe ga zmija. Ko odmièe kamenje, udariæe se o njih; ko cijepa drva, nije miran od njih. 10 Kad se zatupi gvožðe i oštrice mu se ne naoštri, tada treba više snage; ali mudrost može bolje opraviti. 11 Ako ujede zmija prije bajanja, ništa neæe pomoæi bajaè. 12 Rijeèi iz usta mudroga ljupke su, a bezumnoga proždiru usne njegove. 13 Poèetak je rijeèima usta njegovijeh ludost, a svršetak govoru njegovu zlo bezumlje. 14 Jer ludi mnogo govori, a èovjek ne zna što æe biti; i ko æe mu kazati što æe poslije njega biti? 15 Lude mori trud njihov, jer ne znaju ni u grad otiæi. 16 Teško tebi, zemljo, kad ti je car dijete i knezovi tvoji rano jedu! 17 Blago tebi, zemljo, kad ti je car plemenit i knezovi tvoji jedu na vrijeme da se potkrijepe a ne da se opiju. 18 S lijenosti ugiblje se krov i s nemarnijeh ruku prokapljuje kuæa. 19 Radi veselja gotove se gozbe, i vino veseli žive, a novci vrše sve. 20 Ni u misli svojoj ne psuj cara, ni u klijeti, u kojoj spavaš, ne psuj bogatoga, jer ptica nebeska odnijeæe glas i što krila ima dokazaæe rijeè.