1 A Vildad Sušanin odgovori i reèe: 2 Kad æete svršiti razgovor? Orazumite se, pa æemo onda govoriti. 3 Zašto se misli da smo kao stoka? zašto smo gadni u vašim oèima? 4 Koji rastržeš dušu svoju u jarosti svojoj, hoæe li se tebe radi ostaviti zemlja i stijena se premjestiti sa svojega mjesta? 5 Da, vidjelo bezbožnijeh ugasiæe se, i iskra ognja njihova neæe sijati. 6 Vidjelo æe pomrknuti u šatoru njegovu, i žižak æe se njegov ugasiti u njemu. 7 Silni koraci njegovi stegnuæe se, i oboriæe ga njegova namjera. 8 Jer æe se uvaliti u zamku nogama svojim i naiæi æe na mrežu; 9 Uhvatiæe ga zamka za petu i svladaæe ga lupež. 10 Sakriveno mu je pruglo na zemlji, i klopka na stazi. 11 Otsvuda æe ga strahote strašiti i tjeraæe ga ustopce. 12 Izgladnjeæe sila njegova, i nevolja æe biti gotova uza nj. 13 Poješæe žile kože njegove, poješæe žile njegove prvenac smrti. 14 Išèupaæe se iz stana njegova uzdanica njegova, i to æe ga odvesti k caru strašnom. 15 Nastavaæe se u šatoru njegovu, koji neæe biti njegov, posuæe se sumporom stan njegov. 16 Žile æe se njegove posušiti ozdo, i ozgo æe se sasjeæi grane njegove. 17 Spomen æe njegov poginuti na zemlji, niti æe mu imena biti po ulicama. 18 Odagnaæe se iz svjetlosti u mrak, i izbaciæe se iz svijeta. 19 Ni sina ni unuka neæe mu biti u narodu njegovu, niti kakoga ostatka u stanovima njegovijem. 20 Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah. 21 Taki su stanovi bezakonikovi, i tako je mjesto onoga koji ne zna za Boga.