27
1 I Jov nastavi besjedu svoju i reèe:
2 Tako da je živ Bog, koji je odbacio parbu moju, i svemoguæi, koji je ojadio dušu moju,
3 Dok je duša moja u meni, i duh Božji u nozdrvama mojim,
4 Neæe usne moje govoriti bezakonja, niti æe jezik moj izricati prijevare.
5 Ne dao Bog da pristanem da imate pravo; dokle dišem, neæu otstupiti od svoje dobrote.
6 Držaæu se pravde svoje, niti æu je ostaviti; neæe me prekoriti srce moje dokle sam živ.
7 Neprijatelj moj biæe kao bezbožnik, i koji ustaje na me, kao bezakonik.
8 Jer kako je nadanje licemjeru, kad se lakomi a Bog æe išèupati dušu njegovu?
9 Hoæe li Bog uslišiti viku njegovu kad na nj doðe nevolja?
10 Hoæe li se svemoguæemu radovati? hoæe li prizivati Boga u svako vrijeme?
11 Uèim vas ruci Božjoj, i kako je u svemoguæega ne tajim.
12 Eto, vi svi vidite, zašto dakle jednako govorite zaludne stvari?
13 To je dio èovjeku bezbožnom od Boga, i našljedstvo koje primaju nasilnici od svemoguæega.
14 Ako mu se množe sinovi, množe se za maè, i natražje njegovo neæe se nasititi hljeba.
15 Koji ostanu iza njega, na smrti æe biti pogrebeni, i udovice njihove neæe plakati.
16 Ako nakupi srebra kao praha, i nabavi haljina kao blata,
17 Što nabavi, obuæi æe pravednik, i srebro æe dijeliti bezazleni.
18 Gradi sebi kuæu kao moljac, i kao kolibu koju naèini èuvar.
19 Bogat æe umrijeti a neæe biti pribran; otvoriæe oèi a nièega neæe biti.
20 Stignuæe ga strahote kao vode; noæu æe ga odnijeti oluja.
21 Uzeæe ga vjetar istoèni, i otiæi æe; vihor æe ga odnijeti s mjesta njegova.
22 To æe Bog pustiti na nj, i neæe ga žaliti; on æe jednako bježati od ruke njegove.
23 Drugi æe pljeskati rukama za njim, i zviždaæe za njim s mjesta njegova.