1 A sada smiju mi se mlaði od mene, kojima otaca ne bih bio htio metnuti sa psima stada svojega. 2 A na što bi mi i bila sila ruku njihovijeh? u njima bješe propala starost. 3 Od siromaštva i gladi samoæovahu bježeæi na suha, mraèna, pusta i opustošena mjesta; 4 Koji brahu lobodu po èestama, i smrekovo korijenje bješe im hrana. 5 Izmeðu ljudi bijahu izgonjeni i vikaše se za njima kao za lupežem. 6 Življahu po strašnijem uvalama, po jamama u zemlji i u kamenu. 7 Po grmovima rikahu, pod trnjem se skupljahu. 8 Bijahu ljudi nikakvi i bez imena, manje vrijedni nego zemlja. 9 I njima sam sada pjesma, i postah im prièa. 10 Gade se na me, idu daleko od mene i ne ustežu se pljuvati mi u lice. 11 Jer je Bog odapeo moju tetivu i muke mi zadao te zbaciše uzdu preda mnom. 12 S desne strane ustaju momci, potkidaju mi noge, i nasipaju put k meni da me upropaste. 13 Raskopaše moju stazu, umnožiše mi muke, ne treba niko da im pomaže. 14 Kao širokim prolomom naviru, i navaljuju preko razvalina. 15 Strahote navališe na me, i kao vjetar tjeraju dušu moju, i kao oblak proðe sreæa moja. 16 I sada se duša moja ražljeva u meni, stigoše me dani muèni. 17 Noæu probada mi kosti u meni, i žile moje ne odmaraju se. 18 Od teške sile promijenilo se odijelo moje, i kao ogrlica u košulje moje steže me. 19 Bacio me je u blato, te sam kao prah i pepeo. 20 Vièem k tebi, a ti me ne slušaš; stojim pred tobom, a ti ne gledaš na me. 21 Pretvorio si mi se u ljuta neprijatelja; silom ruke svoje suprotiš mi se. 22 Podižeš me u vjetar, posaðuješ me na nj, i rastapaš u meni sve dobro. 23 Jer znam da æeš me odvesti na smrt i u dom odreðeni svjema živima. 24 Ali neæe pružiti ruke svoje u grob; kad ih stane potirati, oni neæe vikati. 25 Nijesam li plakao radi onoga koji bijaše u zlu? nije li duša moja žalosna bivala radi ubogoga? 26 Kad se dobru nadah, doðe mi zlo; i kad se nadah svjetlosti, doðe mrak. 27 Utroba je moja uzavrela, i ne može da se umiri, zadesiše me dani muèni. 28 Hodim crn, ne od sunca, ustajem i vièem u zboru. 29 Brat postah zmajevima i drug sovama. 30 Pocrnjela je koža na meni i kosti moje posahnuše od žege. 31 Gusle se moje pretvoriše u zapijevku, i svirala moja u plaè.