1 Nije li èovjek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nijesu li kao dani nadnièarski? 2 Kao što sluga uzdiše za sjenom i kao što nadnièar èeka da svrši, 3 Tako su meni dati u našljedstvo mjeseci zaludni i noæi muène odreðene mi. 4 Kad legnem, govorim: kad æu ustati? i kad æe proæi noæ? i sitim se prevræuæi se do svanuæa. 5 Tijelo je moje obuèeno u crve i u grude zemljane, koža moja puca i rašèinja se. 6 Dani moji brži biše od èunka, i proðoše bez nadanja. 7 Opomeni se da je moj život vjetar, da oko moje neæe više vidjeti dobra, 8 Niti æe me vidjeti oko koje me je viðalo; i tvoje oèi kad pogledaju na me, mene neæe biti. 9 Kao što se oblak razilazi i nestaje ga, tako ko siðe u grob, neæe izaæi, 10 Neæe se više vratiti kuæi svojoj, niti æe ga više poznati mjesto njegovo. 11 Zato ja neæu braniti ustima svojim, govoriæu u tuzi duha svojega, naricati u jadu duše svoje. 12 Eda li sam more ili kit, te si namjestio stražu oko mene? 13 Kad reèem: potješiæe me odar moj, postelja æe mi moja oblakšati tužnjavu, 14 Tada me strašiš snima i prepadaš me utvarama, 15 Te duša moja voli biti udavljena, voli smrt nego kosti moje. 16 Dodijalo mi je; neæu dovijeka živjeti; proði me se; jer su dani moji taština. 17 Šta je èovjek da ga mnogo cijeniš i da mariš za nj? 18 Da ga pohodiš svako jutro, i svaki èas kušaš ga? 19 Kad æeš se odvratiti od mene i pustiti me da progutam pljuvanku svoju? 20 Zgriješio sam; šta æu ti èiniti, o èuvaru ljudski? zašto si me metnuo sebi za biljegu, te sam sebi na tegobu? 21 Zašto mi ne oprostiš grijeh moj i ne ukloniš moje bezakonje? jer æu sad leæi u prah, i kad me potražiš, mene neæe biti.