1 Mudra žena zida kuæu svoju, a luda svojim rukama raskopava. 2 Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga. 3 U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre èuvaju usta njihova. 4 Gdje nema volova, èiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske. 5 Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. 6 Potsmjevaè traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naæi. 7 Idi od èovjeka bezumna, jer neæeš èuti pametne rijeèi. 8 Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara. 9 Bezumnima je šala grijeh, a meðu pravednima je dobra volja. 10 Srce svaèije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi. 11 Dom bezbožnièki raskopaæe se, a koliba pravednijeh cvjetaæe. 12 Neki se put èini èovjeku prav, a kraj mu je put k smrti. 13 I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. 14 Putova svojih nasitiæe se ko je izopaèena srca, ali ga se kloni èovjek dobar. 15 Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. 16 Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je. 17 Nagao èovjek èini bezumlje, a pakostan je èovjek mrzak. 18 Ludi našljeðuje bezumlje, a razboriti vjenèava se znanjem. 19 Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. 20 Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja. 21 Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. 22 Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biæe onima koji smišljaju dobro. 23 U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. 24 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje. 25 Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru. 26 U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utoèište. 27 Strah je Gospodnji izvor životu da se èovjek saèuva od prugala smrtnijeh. 28 U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 29 Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost. 30 Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. 31 Ko èini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu. 32 Za zlo svoje povrgnuæe se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. 33 Mudrost poèiva u srcu razumna èovjeka, a što je u bezumnima poznaje se. 34 Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. 35 Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.