1 Ne zavidi zlijem ljudima niti želi da si s njima. 2 Jer o pogibli misli srce njihovo i usne njihove govore o muci. 3 Mudrošæu se zida kuæa i razumom utvrðuje se. 4 I znanjem se pune klijeti svakoga blaga i dragocjena i mila. 5 Mudar je èovjek jak, i razuman je èovjek silan snagom. 6 Jer mudrijem savjetom ratovaæeš, i izbavljenje je u mnoštvu savjetnika. 7 Visoke su bezumnome mudrosti; neæe otvoriti usta svojih na vratima. 8 Ko misli zlo èiniti zvaæe se zlikovac. 9 Misao bezumnikova grijeh je, i potsmjevaè je gad ljudski. 10 Ako kloneš u nevolji, skratiæe ti se sila. 11 Izbavljaj pohvatane na smrt; i koje hoæe da pogube, nemoj se ustegnuti od njih. 12 Ako li reèeš: gle, nijesmo znali za to; neæe li razumjeti onaj koji ispituje srca, i koji èuva dušu tvoju neæe li doznati i platiti svakome po djelima njegovijem? 13 Sine moj, jedi med, jer je dobar, i sat, jer je sladak grlu tvojemu. 14 Tako æe biti poznanje mudrosti duši tvojoj, kad je naðeš; i biæe plata, i nadanje tvoje neæe se zatrti. 15 Bezbožnièe, ne vrebaj oko stana pravednikova, i ne kvari mu poèivanja. 16 Jer ako i sedam puta padne pravednik, opet ustane, a bezbožnici propadaju u zlu. 17 Kad padne neprijatelj tvoj, nemoj se radovati, i kad propadne, neka ne igra srce tvoje. 18 Jer bi vidio Gospod i ne bi mu bilo milo, i obratio bi gnjev svoj od njega na tebe. 19 Nemoj se žestiti radi nevaljalaca, nemoj zavidjeti bezbožnicima. 20 Jer nema plate nevaljalcu, žižak æe se bezbožnicima ugasiti. 21 Boj se Gospoda, sine moj, i cara, i ne miješaj se s nemirnicima. 22 Jer æe se ujedanput podignuti pogibao njihova, a ko zna propast koja ide od obojice? 23 I ovo je za mudarce: gledati ko je ko na sudu nije dobro. 24 Ko govori bezbožniku: pravedan si, njega æe proklinjati ljudi i mrziæe na nj narodi. 25 A koji ga karaju, oni æe biti mili, i doæi æe na njih blagoslov dobrijeh. 26 Ko govori rijeèi istinite, u usta ljubi. 27 Uredi svoj posao na polju, i svrši svoje na njivi, potom i kuæu svoju zidaj. 28 Ne budi svjedok na bližnjega svojega bez razloga, i ne varaj usnama svojima. 29 Ne govori: kako je on meni uèinio tako æu ja njemu uèiniti; platiæu ovom èovjeku po djelu njegovu. 30 Iðah mimo njivu èovjeka lijena i mimo vinograd èovjeka bezumna; 31 I gle, bješe sve zaraslo u trnje i sve pokrio èkalj, i ograda im kamena razvaljena. 32 I vidjevši uzeh na um, i gledah i pouèih se. 33 Dok malo prospavaš, dok malo prodrijemlješ, dok malo sklopiš ruke da poèineš, 34 U tom æe doæi siromaštvo tvoje kao putnik, i oskudica tvoja kao oružan èovjek.