1 Bježe bezbožnici kad ih niko ne goni, a pravednici su kao laviæi bez straha. 2 Kad se u zemlji zla èine, nastaju joj mnogi knezovi; ali kad se naðe èovjek razuman i vješt, ostaje dugo. 3 Èovjek siromah koji èini krivo ubogima jest kao silan dažd iza kojega nestaje hljeba. 4 Koji ostavljaju zakon, hvale bezbožnike; a koji drže zakon, protive im se. 5 Zli ljudi ne razumiju što je pravo; a koji traže Gospoda, razumiju sve. 6 Bolji je siromah koji hodi u bezazlenosti svojoj nego ko ide krivijem putovima ako je i bogat. 7 Ko èuva zakon, sin je razuman; a ko se druži s izjelicama, sramoti oca svojega. 8 Ko umnožava dobro svoje ujmom i pridavkom, sabira onome koji æe razdavati siromasima. 9 Ko odvraæa uho svoje da ne èuje zakona, i molitva je njegova mrska. 10 Ko zavodi prave na zao put, pašæe u jamu svoju, a bezazleni naslijediæe dobro. 11 Bogat èovjek misli da je mudar, ali razuman siromah ispituje ga. 12 Kad se raduju pravedni, velika je slava; a kad se podižu bezbožnici, traži se èovjek. 13 Ko krije prijestupe svoje, neæe biti sreæan; a ko priznaje i ostavlja, dobiæe milost. 14 Blago èovjeku koji se svagda boji; a ko je tvrdoglav, upada u zlo. 15 Bezbožnik koji vlada narodom siromašnijem, lav je koji rièe i medvjed gladan. 16 Knez bez razuma èini mnogo nepravde, a koji mrzi na lakomstvo, živjeæe dugo. 17 Èovjek koji èini nasilje krvi ljudskoj, bježaæe do groba, a niko ga neæe zadržati. 18 Ko hodi u bezazlenosti, spašæe se; a ko je opak na putovima, pašæe u jedan mah. 19 Ko radi svoju zemlju, biæe sit hljeba; a ko ide za besposlicama, nasitiæe se sirotinje. 20 Èovjek vjeran obiluje blagoslovima; a ko nagli da se obogati, neæe biti bez krivice. 21 Nije dobro gledati ko je ko, jer za zalogaj hljeba èovjek æe uèiniti zlo. 22 Nagli da se obogati èovjek zavidljiv, a ne zna da æe mu doæi siromaštvo. 23 Ko ukorava èovjeka naæi æe poslije veæu milost nego koji laska jezikom. 24 Ko krade oca svojega i mater svoju, i govori: nije grijeh, on je drug krvniku. 25 Oholi zameæe svaðu; a ko se uzda u Gospoda, izobilovaæe. 26 Ko se uzda u svoje srce, bezuman je; a ko hodi mudro, izbaviæe se. 27 Ko daje siromahu, neæe mu nedostajati; a ko odvraæa oèi svoje, biæe mu mnogo kletava. 28 Kad se podižu bezbožnici, sakriva se èovjek; a kad ginu, umnožavaju se pravedni.