126
Kad vraæaše Gospod roblje Sionsko, bijasmo kao u snu. Tada usta naša bijahu puna radosti, i jezik naš pjevanja. Tada govorahu po narodima: veliko djelo èini Gospod na njima. Veliko djelo èini Gospod na nama; razveselismo se. Vraæaj, Gospode, roblje naše, kao potoke na sasušenu zemlju. Koji su sa suzama sijali, neka žanju s pjevanjem. Ide i plaèe koji nosi sjeme da sije; poæi æe s pjesmom noseæi snopove svoje.