140
Izbavi me, Gospode, od èovjeka zloga, saèuvaj me od nasilnika, Koji pomišljaju zlo u srcu i svaki dan podižu rat; Oštre jezik svoj kao zmija, jed je aspidin u ustima njihovijem. Saèuvaj me, Bože, od ruku bezbožnièkih, od nasilnika sahrani me, koji misle da potkinu noge moje. Oholi mi namjestiše zamke i prugla, metnuše mi mrežu na put, preðu razapeše mi. Rekoh Gospodu: ti si Bog moj, usliši, Gospode, glas moljenja mojega. Gospode, Gospode, krjepki spasitelju moj, zakloni glavu moju u dan ratni! Ne daj, Gospode, bezbožniku što želi, ne daj mu da dokuèi što je naumio, da se ne uznose. Otrov onijeh što su oko mene, pogibao usta njihovijeh neka se obrati na njih. 10 Neka padne na njih živo ugljevlje; neka ih on baci u oganj, u propasti, da ne ustanu. 11 Èovjek jezièan neæe se utvrditi na zemlji, nepravednoga æe zloæa uvaliti u pogibao. 12 Znam da æe Gospod pokazati pravdu nevoljnome i pravicu ubogima. 13 Da! pravedni æe slaviti ime tvoje, pravi æe ostati pred licem tvojim.