41
1 Blago onome koji razumije ništemu! Gospod æe ga izbaviti u zli dan.
2 Gospod æe ga saèuvati i poživiæe ga; biæe blažen na zemlji. Neæeš ga dati na volju neprijateljima njegovijem.
3 Gospod æe ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvijem mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj.
4 Ja vièem: Gospode! smiluj se na me, iscijeli dušu moju, sagriješih ti.
5 Neprijatelji moji govore zlobno za mene: “kad æe umrijeti, i ime njegovo poginuti?”
6 I ako ko doðe da me vidi, laska; srce njegovo slaže u sebi nepravdu, i otišavši kazuje.
7 Šapæu o meni meðu sobom neprijatelji moji, i misle mi zlo:
8 “Zla stvar doðe na njega, legao je; neæe više ustati.”
9 I èovjek mira mojega, u kojega se uzdah, koji jeðaše hljeb moj, podiže na me petu.
10 Ali ti, Gospode, smiluj se na me, i podigni me; a ja æu im vratiti.
11 Po tome æu poznati da sam ti mio, ako se ne uzraduje neprijatelj moj nada mnom.
12 A mene cijela saèuvaj, i daj mi da stojim pred licem tvojim dovijeka.
13 Blagosloven Bog Izrailjev od vijeka do vijeka. Amin, amin.