57
Smiluj se na me, Bože, smiluj se na me; jer se u tebe uzda duša moja, i pod sjen krila tvojih sklanjam se dok ne proðu nevolje. Prizivam Boga višnjega, Boga, koji mi dobro èini; Da pošlje s neba i saèuva me, da posrami onoga koji traži da me proždre; da pošlje Bog milost svoju i istinu svoju. Duša je moja meðu lavovima, ležim meðu onima koji dišu plamenom. Zubi su sinova ljudskih koplja i strijele, i njihov jezik maè oštar. Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja! Metnuše zamku nogama mojima, i stegoše dušu moju, iskopaše preda mnom jamu, i sami padoše u nju. Utvrdilo se srce moje, Bože, utvrdilo se srce moje; pjevaæu te i slaviæu. Probudi se, slavo moja, probudi se, psaltire i gusle; ustaæu rano. Hvaliæu Gospoda po narodima, pjevaæu ti po plemenima. 10 Jer je velika do nebesa milost tvoja, i istina tvoja do oblaka. 11 Uzvisi se više nebesa, Bože, po svoj zemlji neka bude slava tvoja!