64
Èuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja saèuvaj život moj. Sakrij me od gomile bezakonika, od èete zloèinaca, Koji naoštriše jezik svoj kao maè, strijeljaju rijeèima, koje zadaju rane, Da bi iz potaje ubili pravoga. Iznenada udaraju na nj i ne boje se; Utvrðuju sebe u zlijem namjerama, dogovaraju se kako æe zamke sakriti, vele: ko æe ih vidjeti? Izmišljaju zloèinstva i govore: svršeno je! šta æe se raditi, smišljeno je! A što je unutra i srce u èovjeka duboko je. Ali æe ih Bog poraziti; udariæe ih strijela iznenada. Oboriæe jedan drugoga jezikom svojim. Ko ih god vidi, bježaæe od njih. Svi æe se ljudi bojati i kazivaæe èudo Božije, i poznaæe u tome djelo njegovo. 10 A pravednik æe se veseliti o Gospodu i uzdaæe se u njega, i hvaliæe se svi koji su prava srca.