71
U tebe se, Gospode, uzdam, nemoj me ostaviti pod sramotom vjeènom. Pravdom svojom izbavi me, i oprosti me, prigni k meni uho svoje i pomozi mi. Budi mi grad gdje bih svagda dolazio da živim, uredi spasenje moje; jer si ti grad moj i krjepost moja. Bože moj! uzmi me iz ruke bezbožnikove, iz ruke bezakonikove i nasilnikove. Jer si ti nadanje moje, Gospod je Gospod pouzdanje moje od mladosti moje. Tebe se držim od roðenja, od utrobe matere moje ti si braniè moj; tobom se hvalim svagda. Èudo sam mnogima, a ti si utoèište moje jako. Usta su moja puna hvale tvoje, slave tvoje svaki dan. Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti. 10 Jer neprijatelji moji misle o meni, i koji vrebaju dušu moju dogovaraju se, 11 Govoreæi: Bog ga je ostavio, potjerajte i uhvatite ga, jer ga nema ko izbaviti. 12 Bože! Ne budi daleko od mene; Bože moj! pohitaj mi u pomoæ. 13 Nek se postide i poginu protivnici duše moje; neka popadne stid i sramota na one koji mi traže zla! 14 A ja æu se svagda uzdati, i ponavljaæu hvale tebi. 15 Usta æe moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobroèinstva tvoja, jer im ne znam broja. 16 Uæi æu u sili Gospoda Gospoda, i slaviæu samo tvoju pravdu. 17 Bože! ti si me uèio od mladosti, i do danas kazujem èudesa tvoja. 18 Ni u starosti i kad osijedjeh nemoj me ostaviti, Bože, eda bih kazivao mišicu tvoju natražju, svoj omladini silu tvoju. 19 Pravda je tvoja, Bože, do najviše visine; u velikim djelima, koja si uèinio, Bože, ko je kao ti? 20 Koliko si me puta bacao u velike i ljute nevolje, pak si me opet ostavio meðu živima i iz bezdana me zemaljskih opet izvadio. 21 Mnogo si me puta podizao i ponavljao utjehe. 22 I ja te hvalim uz psaltir, tvoju vjernost, Bože moj; udaram ti u gusle, sveèe Izrailjev! 23 Raduju se usta moja kad pjevam tebi, i duša moja, koju si izbavio. 24 I jezik moj svaki dan kazuje pravdu tvoju; jer su postiðeni i posramljeni koji mi traže zla.