1 Glas moj ide k Bogu, i ja prizivljem njega; glas moj ide k Bogu, i on æe me uslišiti. 2 U dan tuge svoje tražih Gospoda; noæu je ruka moja podignuta, i ne spušta se; duša moja neæe da se utješi. 3 Pominjem Boga, i uzdišem; razmišljam, i trne duh moj. 4 Držim oèi svoje da su budne; klonuo sam, i ne mogu govoriti. 5 Prebrajam stare dane i godine od vijekova. 6 Opominjem se pjesama svojih noæu; razgovaram se sa srcem svojim, i ispitujem duh svoj: 7 “Zar æe se dovijeka gnjeviti na nas Gospod, i neæe više ljubiti? 8 Zar je zasvagda prestala milost njegova, i rijeè se prekinula od koljena na koljeno? 9 Zar je zaboravio milostiv biti i u gnjevu zatvorio milosrðe svoje?” 10 I rekoh: žalosna je za mene ova promjena desnice višnjega. 11 Pamtim djela Gospodnja; pamtim preðašnje èudo tvoje. 12 Mislio sam o svijem djelima tvojim, razmišljao o radnji tvojoj; 13 Bože! put je tvoj svet; koji je Bog tako velik kao Bog naš? 14 Ti si Bog, koji si èinio èudesa, pokazivao silu svoju meðu narodima; 15 Mišicom si odbranio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josifove. 16 Vidješe te vode, Bože, vidješe te vode, i ustreptaše, i bezdane se zadrmaše. 17 Iz oblaka lijaše voda, oblaci davahu glas, i strijele tvoje leæahu. 18 Grmljahu gromovi tvoji po nebu; munje tvoje sijevahu po vasiljenoj, zemlja se tresijaše i njihaše. 19 Po moru bijaše put tvoj, i staze tvoje po velikoj vodi, i trag tvoj ne poznavaše se. 20 Vodio si narod svoj kao ovce rukom Mojsijevom i Aronovom.