80
Pastire Izrailjev, èuj! koji vodiš sinove Josifove kao ovce, koji sjediš na heruvimima, javi se! Pred Jefremom i Venijaminom i Manasijom probudi krjepost svoju, i hodi da nam pomožeš. Bože! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! Gospode, Bože nad vojskama! dokle æeš se gnjeviti kad te moli narod tvoj? Hraniš ih hljebom suznijem, i pojiš ih suzama trostrukom mjerom. Uèinio si da se oko nas svaðaju susjedi naši, i neprijatelji se naši smiju meðu sobom. Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje da se spasemo! Iz Misira si prenio èokot, izagnao narode, i posadio ga. Okrèio si za nj, i on pusti žile, i zauze svu zemlju. 10 Gore se pokriše njegovijem sjenom, i loze su mu kao kedri Božiji. 11 Pustio je loze svoje do mora i ogranke svoje do rijeke. 12 Zašto si mu razvalio ogradu, da ga kida ko god proðe? 13 Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga. 14 Bože nad vojskama! obrati se, pogledaj s neba i vidi, i obiði vinograd ovaj, 15 Sad ovaj, koji je posadila desnica tvoja, i sina, kojega si ukrijepio sebi! 16 Popaljen je ognjem, isjeèen, od strašnoga pogleda tvojega propade. 17 Neka bude ruka tvoja nad èovjekom desnice tvoje, nad sinom èovjeèijim kojega si utvrdio sebi! 18 I neæemo otstupiti od tebe, oživi nas, i ime tvoje prizivaæemo. 19 Gospode, Bože nad vojskama! povrati nas, neka zasja lice tvoje, da se spasemo!