1 Braæo! želja je mojega srca i molitva k Bogu za spasenije Izrailja. 2 Jer im svjedoèim da imaju revnost za Boga, ali ne po razumu. 3 Jer ne poznajuæi pravde Božije i gledajuæi da svoju pravdu utvrde ne pokoravaju se pravdi Božijoj. 4 Jer je Hristos svršetak zakona: koji ga god vjeruje opravdan je. 5 Jer Mojsije piše za pravdu koja je od zakona: koji èovjek to èini življeæe u tom. 6 A pravda koja je od vjere ovako govori: da ne reèeš u srcu svojemu: ko æe iziæi na nebo? to jest da svede Hrista; 7 Ili: ko æe siæi u bezdan? to jest da izvede Hrista iz mrtvijeh. 8 Ali šta govori pismo? Blizu ti je rijeè u ustima tvojima i u srcu tvojemu, to jest rijeè vjere koju propovijedamo. 9 Jer ako priznaješ ustima svojima da je Isus Gospod, i vjeruješ u srcu svojemu da ga Bog podiže iz mrtvijeh, biæeš spasen. 10 Jer se srcem vjeruje za pravdu a ustima se priznaje za spasenije. 11 Jer pismo govori: koji ga god vjeruje neæe se postidjeti. 12 Jer nema razlike meðu Jevrejinom i Grkom: jer je on Bog sviju, i bogat za sve koji ga prizivlju. 13 Jer koji god prizove ime Gospodnje spašæe se. 14 Kako æe dakle prizvati koga ne vjerovaše? A kako æe vjerovati koga ne èuše? A kako æe èuti bez propovjednika? 15 A kako æe propovijedati ako ne budu poslani? Kao što stoji napisano: kako su krasne noge onijeh koji donose glas za mir, koji donose glas za dobro! 16 Ali svi ne poslušaše jevanðelja: jer Isaija govori: Gospode! ko vjerova našemu propovijedanju? 17 Tako dakle vjera biva od propovijedanja, a propovijedanje rijeèju Božijom. 18 Nego velim: zar ne èuše? Još otide po svoj zemlji glas njihov, i po krajevima vasionoga svijeta rijeèi njihove. 19 Nego velim: zar ne razumje Izrailj? Prvi Mojsije govori: ja æu vas razdražiti, ne svojijem narodom, nerazumnijem narodom rasrdiæu vas. 20 A Isaija govori slobodno: naðoše me koji me ne traže; i javih se onima koji za me ne pitaju. 21 A k Izrailju govori: vas dan pružah ruke svoje k narodu koji ne da da mu se kaže i odgovara nasuprot.