10
Nerazrešivost braka
1 Isus ode odande i dođe u oblast Judeje, s druge strane Jordana. Narod je ponovo nagrnuo k njemu, a on ih je, po svom običaju, poučavao.
2 Tada mu pristupiše neki fariseji i upitaše ga s namerom da ga iskušaju: „Da li je dopušteno čoveku da se razvede od svoje žene?“
3 Isus im na to odgovori: „Šta vam je zapovedio Mojsije?“
4 Oni rekoše: „Mojsije je dozvolio da čovek napiše potvrdu o razvodu braka i da se razvede od žene.“
5 Isus im odgovori: „Mojsije vam je napisao ovu zapovest zbog tvrdoće vašeg srca.
6 Međutim, na početku stvaranja sveta, Bog je stvorio muško i žensko.
7 ’Stoga će čovek ostaviti svoga oca i svoju majku, te se priljubiti uz svoju ženu,
8 pa će dvoje biti jedno telo.’ Tako nisu više dvoje, nego jedno telo.
9 Dakle, što je Bog sastavio, čovek da ne rastavlja!“
10 Kada su se ponovo našli u kući, učenici su ponovo upitali Isusa o ovome.
11 On im odgovori: „Svako ko se razvede od svoje žene i oženi drugom, čini preljubu prema svojoj ženi.
12 I ako se žena razvede od svoga muža, pa se uda za drugog, takođe čini preljubu.“
Isus i deca
13 Neki ljudi su donosili Isusu malu decu da stavi svoje ruke na njih, ali su im učenici branili.
14 Kada je Isus to video, naljutio se i rekao učenicima: „Pustite decu da dolaze k meni; nemojte ih sprečavati, jer takvima pripada Carstvo Božije!
15 Zaista vam kažem, ko ne prihvati Carstvo Božije kao dete, nikako ne može ući u njega!“
16 Tada je zagrlio decu i blagosiljao ih, polažući ruke na njih.
Bogati čovek
17 Kada se Isus ponovo našao na putu, pritrča jedan čovek, pade pred njim na kolena i upita ga: „Dobri učitelju, šta treba da činim da bih baštinio večni život?“
18 Isus mu odgovori: „Zašto me nazivaš dobrim? Niko nije dobar osim samoga Boga.
19 Zapovesti poznaješ: ’Ne ubij, ne čini preljube, ne kradi, ne svedoči lažno, ne zakidaj, poštuj oca svog i majku svoju.’“
20 Čovek mu na to odgovori: „Učitelju, sve sam to izvršavao još od svoje mladosti.“
21 Isus ga je pogleda sa mnogo ljubavi i reče mu: „Još ti jedno nedostaje: idi i prodaj sve što imaš, pa razdeli to siromasima i imaćeš blago na nebesima. Onda dođi i sledi me.“
22 Čovek se snuždi na ove reči i ode žalostan, jer je imao veliki imetak.
23 Isus se okrenu i reče svojim učenicima: „Kako li je teško imućnima da uđu u Carstvo Božije!“
24 Učenici se zaprepaste na ove njegove reči. No, Isus ponovo reče: „Deco, kako je teško ući u Carstvo Božije!
25 Lakše je kamili da prođe kroz iglene uši, nego bogatašu da uđe u Carstvo Božije.“
26 Učenici su, sada već potpuno zbunjeni, pitali jedan drugoga: „Pa ko se onda može spasti?“
27 Isus ih pogleda i reče: „Za ljude je to nemoguće, ali ne za Boga; za Boga je sve moguće.“
28 Tada mu Petar reče: „Evo, mi smo sve ostavili i krenuli za tobom.“
29 Isus odgovori: „Zaista vam kažem, nema toga ko je ostavio kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili decu, ili njive radi mene i Radosne vesti,
30 koji neće stostruko primiti. Taj će sada, u ovo vreme, s progonstvima primiti: kuće, braću, sestre, majku, decu, i njive, a u vremenu koje dolazi primiće večni život.
31 Ali će mnogi prvi biti poslednji, i poslednji – prvi.“
Isus treći put najavljuje svoju smrt
32 Isus i njegovi učenici su se, potom, uspinjali putem za Jerusalim. Dok je Isus išao ispred njih, učenici su bili zbunjeni, a oni koji su išli za njima bili su uplašeni. Onda Isus ponovo povede Dvanaestoricu na stranu i poče da im govori o onome što treba da mu se dogodi:
33 „Evo, penjemo se prema Jerusalimu i Sin Čovečiji će biti predan vodećim sveštenicima i znalcima Svetog pisma, i oni će ga osuditi na smrt i izručiti ga neznabošcima,
34 koji će mu se narugati, ispljuvati ga, išibati i zatim ga pogubiti, ali će on trećeg dana vaskrsnuti.“
Nerazumni zahtev Jakova i Jovana
35 Tada su Jakov i Jovan, sinovi Zavedejevi, pristupili Isusu rekavši mu: „Učitelju, hteli bismo da učiniš nešto za nas što te zamolimo.“
36 „Šta želite da učinim za vas?“ – upita ih Isus.
37 Oni mu rekoše: „Postavi nas da sedimo jedan zdesna, a drugi sleva, kada budeš bio u svojoj nebeskoj slavi.“
38 Isus im odgovori: „Ne znate šta tražite. Možete li piti čašu koju ću ja ispiti? Možete li primiti krštenje kojim ću se ja krstiti?“
39 „Možemo!“ – odgovoriše mu oni. Isus im uzvrati: „Čašu koju ću ja ispiti, ispićete i vi; krštenje koje ću ja primiti, primićete i vi.
40 Ali, ko će sedeti meni zdesna i sleva, to ja nisam ovlašten da dam. To je za one kojima je to Bog namenio.“
41 Kada su to čula ostala desetorica, razljutiše se na Jakova i Jovana.
42 Isus ih onda sve dozva i reče im: „Vi znate da oni koji važe za vladare, gospodare narodima i da ih njihovi velikaši drže pod vlašću.
43 Ali među vama nije tako! Nego, ko hoće među vama da bude velik, neka vam bude sluga,
44 i ko hoće da bude prvi među vama, neka svima bude sluga.
45 Jer, Sin Čovečiji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život da kao otkupninu za mnoge.“
Isceljenje slepog Vartimeja
46 Došli su u Jerihon. Kad su Isus i njegovi učenici izlazili iz Jerihona, pratilo ih je veliko mnoštvo. Tu kraj puta je sedeo i prosio jedan slepi čovek po imenu Vartimej, sin nekog Timeja.
47 Kad je čuo da prolazi Isus iz Nazareta, počeo je da viče: „Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!“
48 Mnogi su ga opominjali da prestane, ali je on još glasnije zapomagao: „Sine Davidov, smiluj mi se!“
49 Isus se zaustavi i reče: „Pozovite ga ovamo!“
Pozvali su slepog čoveka bodreći ga: „Hrabro, ustani! On te zove!“
50 On zbaci ogrtač sa sebe pa skoči na noge i stupi pred Isusa.
51 Isus ga upita: „Šta hoćeš da ti učinim?“
Slepi čovek odgovori: „Učitelju, hoću da progledam.“
52 „Idi! – reče mu Isus. Tvoja vera te je iscelila.“ Čovek je istog časa progledao i krenuo putem za Isusom.