1 A Jov odgovori i reèe: 2 Još je tužnjava moja odmet? a nevolja je moja teža od uzdaha mojih. 3 O kad bih znao kako bih našao Boga! da otidem do prijestola njegova, 4 Da razložim pred njim parbu svoju, i usta svoja napunim razloga, 5 Da znam šta bi mi odgovorio, i razumijem šta bi mi rekao. 6 Bi li se prema velikoj sili svojoj preo sa mnom? Ne; nego bi mi pomogao. 7 Ondje bi se pravedan èovjek mogao pravdati s njim, i oslobodio bih se zasvagda od svoga sudije. 8 Gle, ako poðem naprijed, nema ga; ako li natrag, ne nahodim ga; 9 Ako nalijevo radi, ne vidim ga; ako nadesno, zaklonio se, ne mogu ga vidjeti. 10 Ali on zna put moj; kad me okuša, izaæi æu kao zlato. 11 Po stopama je njegovijem stupala noga moja; puta njegova držao sam se, i ne zaðoh. 12 Od zapovijesti usta njegovijeh nijesam otstupao; èuvao sam rijeèi usta njegovijeh više nego svoj užitak. 13 Ali kad on što naumi, ko æe ga odvratiti? što duša njegova zaželi, ono èini. 14 I izvršiæe što je naumio za me; i toga ima u njega mnogo. 15 Zato sam se uplašio od njega; i kad to mislim, strah me je od njega. 16 Bog je rastopio srce moje, svemoguæi me je uplašio. 17 Što ne pogiboh prije mraka? i što ne sakri mrak ispred mene?