1 Sine, èuvaj rijeèi moje, i zapovijesti moje sahrani kod sebe. 2 Èuvaj zapovijesti moje i biæeš živ, i nauku moju kao zjenicu oèiju svojih. 3 Priveži ih sebi na prste, napiši ih na ploèi srca svojega. 4 Reci mudrosti: sestra si mi; i prijateljicom zovi razboritost, 5 Da bi te èuvala od žene tuðe, od tuðinke, koja laska rijeèima. 6 Jer s prozora doma svojega kroz rešetku gledah, 7 I vidjeh meðu ludima, opazih meðu djecom bezumna mladiæa, 8 Koji iðaše ulicom pokraj ugla njezina, i koraèaše putem ka kuæi njezinoj, 9 U sumrak, uveèe, kad se unoæa i smrèe; 10 A gle, srete ga žena u odijelu kurvinskom i lukava srca, 11 Plaha i pusta, kojoj noge ne mogu stajati kod kuæe, 12 Sad na polju, sad na ulici, kod svakoga ugla vrebaše. 13 I uhvati ga, i poljubi ga, i bezobrazno reèe mu: 14 Imam žrtve zahvalne, danas izvrših zavjete svoje; 15 Zato ti izidoh na susret da te tražim, i naðoh te. 16 Nastrla sam odar svoj pokrivaèima vezenijem i prostirkama Misirskim. 17 Okadila sam postelju svoju smirnom, alojem i cimetom. 18 Hajde da se opijamo ljubavlju do zore, da se veselimo milovanjem. 19 Jer mi muž nije kod kuæe, otišao je na put daljni, 20 Uzeo je sa sobom tobolac novèani, vratiæe se kuæi u odreðeni dan. 21 Navrati ga mnogim rijeèima, glatkim usnama odvuèe ga. 22 Otide za njom odmah kao što vo ide na klanje i kao bezumnik u puto da bude karan, 23 Dokle mu strijela ne probije jetru, kao što ptica leti u zamku ne znajuæi da joj je o život. 24 Zato dakle, djeco, poslušajte me, i pazite na rijeèi usta mojih. 25 Nemoj da zastranjuje srce tvoje na putove njezine, nemoj lutati po stazama njezinijem. 26 Jer je mnoge ranila i oborila, i mnogo je onijeh koje je sve pobila. 27 Kuæa je njezina put pakleni koji vodi u klijeti smrtne.