1 Ne vièe li mudrost? i razum ne pušta li glas svoj? 2 Navrh visina, na putu, na rasputicama stoji, 3 Kod vrata, na ulasku u grad, gdje se otvoraju vrata, vièe: 4 Vas vièem, o ljudi, i glas svoj obraæam k sinovima ljudskim. 5 Nauèite se ludi mudrosti, i bezumni orazumite se. 6 Slušajte, jer æu govoriti velike stvari, i usne moje otvorajuæi se kazivaæe što je pravo. 7 Jer usta moja govore istinu, i mrska je usnama mojim bezbožnost. 8 Prave su sve rijeèi usta mojih, ništa nema u njima krivo ni izopaèeno. 9 Sve su obiène razumnomu i prave su onima koji nalaze znanje. 10 Primite nastavu moju a ne srebro, i znanje radije nego najbolje zlato. 11 Jer je bolja mudrost od dragoga kamenja, i što je god najmilijih stvari ne mogu se izjednaèiti s njom. 12 Ja mudrost boravim s razboritošæu, i razumno znanje nalazim. 13 Strah je Gospodnji mržnja na zlo; ja mrzim na ponositost i na oholost i na zli put i na usta opaka. 14 Moj je savjet i što god jest; ja sam razum i moja je sila. 15 Mnom carevi caruju, i vladaoci postavljaju pravdu. 16 Mnom vladaju knezovi i poglavari i sve sudije zemaljske. 17 Ja ljubim one koji mene ljube, i koji me dobro traže nalaze me. 18 U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravda. 19 Plod je moj bolji od zlata i od najboljega zlata, i dobitak je moj bolji od najboljega srebra. 20 Putem pravednijem hodim, posred staza pravice, 21 Da onima koji me ljube dam ono što jest, i riznice njihove da napunim. 22 Gospod me je imao u poèetku puta svojega, prije djela svojih, prije svakoga vremena. 23 Prije vijekova postavljena sam, prije poèetka, prije postanja zemlje. 24 Kad jošte ne bijaše bezdana, rodila sam se, kad još ne bijaše izvora obilatijeh vodom. 25 Prije nego se gore osnovaše, prije humova ja sam se rodila; 26 Još ne bješe naèinio zemlje ni polja ni poèetka prahu vasiljenskom; 27 Kad je ureðivao nebesa, ondje bijah; kad je razmjeravao krug nad bezdanom. 28 Kad je utvrðivao oblake gore i krijepio izvore bezdanu; 29 Kad je postavljao moru meðu i vodama da ne prestupaju zapovijesti njegove, kad je postavljao temelje zemlji; 30 Tada bijah kod njega hranjenica, bijah mu milina svaki dan, i veseljah se pred njim svagda; 31 Veseljah se na vasiljenoj njegovoj, i milina mi je sa sinovima ljudskim. 32 Tako dakle, sinovi, poslušajte me, jer blago onima koji se drže putova mojih. 33 Slušajte nastavu, i budite mudri, i nemojte je odbaciti. 34 Blago èovjeku koji me sluša stražeæi na vratima mojim svaki dan i èuvajuæi pragove vrata mojih. 35 Jer ko mene nalazi, nalazi život i dobija ljubav od Gospoda. 36 A ko o mene griješi, èini krivo duši svojoj; svi koji mrze na me, ljube smrt.