90
Gospode! ti si nam utoèište od koljena do koljena. Prije nego se gore rodiše i sazda se zemlja i vasiljena, i od vijeka i do vijeka ti si Bog. Ti povraæaš èovjeka u truhlež, i govoriš: vratite se sinovi ljudski! Jer je tisuæa godina pred oèima tvojima kao dan juèerašnji, kad mine, i kao straža noæna. Ti ih kao povodnjem odnosiš; oni su kao san, kao trava, koja rano vene, Ujutru cvjeta i uvene, uveèe se pokosi i sasuši. Jer nas nestaje od gnjeva tvojega, i od jarosti tvoje u smetnji smo. Stavio si bezakonja naša preda se, i tajne naše na svjetlost lica svojega. Svi se dani naši prekraæuju od srdnje tvoje, godine naše prolaze kao glas. 10 Dana godina naših svega ima do sedamdeset godina, a u jaèega do osamdeset godina: i sam je cvijet njihov muka i nevolja; jer teku brzo, i mi odlijeæemo. 11 Ko zna silu gnjeva tvojega i tvoju jarost, da bi te se kao što treba bojao? 12 Nauèi nas tako brojiti dane naše, da bismo stekli srce mudro. 13 Povrati se, Gospode! Dokle æeš? Smiluj se na sluge svoje. 14 Ujutru nas nasiti dobrote svoje, i radovaæemo se i veseliti u sve dane svoje. 15 Obraduj nas prema danima, u koje si nas muèio, i prema godinama, u koje smo gledali nevolju. 16 Neka se pokaže na slugama tvojim djelo tvoje, i slava tvoja na sinovima njihovijem. 17 Neka bude dobra volja Gospoda Boga našega s nama, i djelo ruku naših dovrši nam, i djelo ruku naših dovrši.