1 Koji živi u zaklonu višnjega, u sjenu svemoguæega poèiva. 2 Govori Gospodu: ti si utoèište moje i braniè moj, Bog moj, u kojega se uzdam. 3 On æe te izbaviti iz zamke ptièareve, i od ljutoga pomora; 4 Perjem svojim osjeniæe te, i pod krilima njegovijem zakloniæeš se; istina je njegova štit i ograda. 5 Neæeš se bojati strahote noæne, strijele, koja leti danju, 6 Pomora, koji ide po mraku, bolesti, koja u podne mori. 7 Pašæe pored tebe tisuæa i deset tisuæa s desne strane tebi, a tebe se neæe dotaæi. 8 Samo æeš gledati oèima svojima, i vidjeæeš platu bezbožnicima. 9 Jer si ti, Gospode, pouzdanje moje. Višnjega si izabrao sebi za utoèište. 10 Neæe te zlo zadesiti, i udarac neæe dosegnuti do kolibe tvoje. 11 Jer anðelima svojim zapovijeda za tebe da te èuvaju po svijem putovima tvojim. 12 Na ruke æe te uzeti da gdje ne zapneš za kamen nogom svojom. 13 Na lava i na aspidu nastupaæeš i gaziæeš laviæa i zmaja. 14 “Kad me ljubi, izbaviæu ga; zakloniæu ga, kad je poznao ime moje. 15 Zazvaæe me, i uslišiæu ga; s njim æu biti u nevolji, izbaviæu ga i proslaviæu ga. 16 Duga života nasitiæu ga, i pokazaæu mu spasenje svoje.”