1 Hvalite Gospoda, jer je dobar, jer je dovijeka milost njegova. 2 Ko æe iskazati silu Gospodnju? isprièati svu slavu njegovu? 3 Blago onima koji drže istinu i tvore pravo svagda! 4 Opomeni me se, Gospode, po svojoj milosti k narodu svojemu; pohodi me pomoæu svojom, 5 Da bih vidio u dobru izbrane tvoje, veselio se u veselju naroda tvojega, hvalio se zajedno s našljedstvom tvojim. 6 Zgriješismo s ocima svojim, postasmo krivci, bezakonici. 7 Oci naši u Misiru ne razumješe èudesa tvojih, ne opominjaše se velikih milosti tvojih, i vikaše kraj mora, kraj Crvenoga Mora. 8 Ali im on pomože imena svojega radi, da bi pokazao silu svoju. 9 Zaprijeti Crvenom Moru, i presahnu; i prevede ih preko bezdane kao preko pustinje; 10 I saèuva ih od ruke nenavidnikove, i izbavi ih iz ruke neprijateljeve. 11 Pokri voda neprijatelje njihove, nijedan od njih ne osta. 12 Tada vjerovaše rijeèima njegovijem, i pjevaše mu hvalu. 13 Ali brzo zaboraviše djela njegova, i ne poèekaše volje njegove. 14 Polakomiše se u pustinji, i stadoše kušati Boga u zemlji gdje se ne živi. 15 On ispuni molbu njihovu, ali posla pogibao na dušu njihovu. 16 Pozavidješe Mojsiju i Aronu, kojega bješe Gospod osvetio. 17 Rasjede se zemlja, i proždrije Datana i zatrpa èetu Avironovu. 18 I spali oganj èetu njihovu, i plamen sažeže bezbožnike. 19 Naèiniše tele kod Horiva, i klanjahu se kipu. 20 Mijenjahu slavu svoju na priliku vola, koji jede travu. 21 Zaboraviše Boga, spasitelja svojega, koji je uèinio velika djela u Misiru, 22 Divna u zemlji Hamovoj, strašna na Crvenom Moru. 23 I šæaše ih istrijebiti, da Mojsije izbranik njegov ne stade kao u rasjelini pred njim, i ne odvrati jarost njegovu da ih ne istrijebi. 24 Poslije ne mariše za zemlju željenu, ne vjerovaše rijeèi njegovoj. 25 Pobuniše se u šatorima svojim, ne slušaše glasa Gospodnjega. 26 I on podiže ruku svoju na njih, da ih pobije u pustinji, 27 Da pobije pleme njihovo meðu narodima, i rasije ih po zemljama. 28 I pristaše za Velfegorom, i jedoše prineseno na žrtvu mrtvima. 29 I rasrdiše Boga djelima svojim, i udari u njih pogibao. 30 I ustade Fines, i umilostivi, i prestade pogibao. 31 I to mu se primi u pravdu, od koljena do koljena dovijeka. 32 I razgnjeviše Boga na vodi Merivi, i Mojsije postrada njih radi; 33 Jer dotužiše duhu njegovu, i pogriješi ustima svojima. 34 Ne istrijebiše naroda, za koje im je Gospod rekao; 35 Nego se pomiješaše s neznabošcima, i nauèiše djela njihova. 36 Stadoše služiti idolima njihovijem, i oni im biše zamka. 37 Sinove svoje i kæeri svoje prinosiše na žrtvu ðavolima. 38 Prolivaše krv pravu, krv sinova svojih i kæeri svojih, koje prinošahu na žrtvu idolima Hananskim, i oskvrni se zemlja krvnijem djelima. 39 Oskvrniše sebe djelima svojim, i èiniše preljubu postupanjem svojim. 40 I planu gnjev Gospodnji na narod njegov, i omrznu mu dio njegov. 41 I predade ih u ruke neznabožaèke, i nenavidnici njihovi stadoše gospodariti nad njima. 42 Dosaðivaše im neprijatelji njihovi, i oni biše pokoreni pod vlast njihovu. 43 Mnogo ih je puta izbavljao, ali ga oni srdiše namjerama svojim, i biše poništeni za bezakonje svoje. 44 Ali on pogleda na nevolju njihovu, èuvši tužnjavu njihovu, 45 I opomenu se zavjeta svojega s njima, i pokaja se po velikoj milosti svojoj; 46 I uèini, te ih stadoše žaliti svi koji ih bjehu zarobili. 47 Spasi nas, Gospode Bože naš, i pokupi nas iz neznabožaca, da slavimo sveto ime tvoje, da se hvalimo tvojom slavom! 48 Blagosloven Gospod Bog Izrailjev od vijeka i do vijeka! I sav narod neka kaže: amin! Aliluja!